Na kraju svijetu, zaboravljeni od skoro sviju! Tako je najlakše opisati tešku svakodnevicu hrvatskih povratnika u selo Dubošticu u općini Vareš. Selo je od Vareša udaljeno 20-ak kilometara, a put je za potrebe iskorištavanja ruda kroma i željeza izgradila još Austrougarska. U selu nema škole, pošte, ambulante pa čak ni trgovine, telefona, signala za mobitel kao ni televizijskog signala. Jedina veza sa Svijetom im je školski kombi koji do škole prevozi pet učenika iz Duboštice. Mještani tog povratničkog sela nemaju čak ni nedjeljnu misu. Zbog velike udaljenosti od Vareša misu imaju subotom ujutro.

PRILOG: 20-ak kilometara od Vareša, na putu Vareš-Careva Čuprija, u dolini rijeke Duboštice smjestilo se istoimeno selo. U njemu trenutačno živi 30-ak hrvatskih povratničkih obitelji i to životom nezamislivim u 21 stoljeću. Od 20 kilometara puta, polovica je makadam. U selu nema pošte, ambulante ni škole tako da pet učenika svakoga dana do škole u Varešu prevozi đački kombi. Da bi ga uhvatili školarci se dižu u cik zore.

Škola za petoricu školaraca iz Duboštice, od kojih je jedan prvašić, završava s početkom zime. Roditelji djecu po snijegu jednostavno ne smiju poslati u školu.

Zbog loše elektro mreže, povratnici u Dubošticu bez struje ostaju često i dugo. Dovoljno je kažu tek malo vjetra, a o snijegu da i ne govorimo. Fikse telefonske linije u Duboštici nema kao ni signala za mobitel kojeg mještani, kad im zatreba, love po okolnim brdima.
Starijim žiteljima, kažu, najpotrebnija je ambulanta, a svima bi dobro došla trgovina. Do prve u Pogaru imaju desetak kilometara makadama.

Kada joj treba pomoći Duboštica je za sve na kraju Svijeta. U selo navraćaju tek rijetki, a ono što nikad ne kasni su računi, kako za struju tako i za rtv pristojbu iako televizijskog signala, izuzev satelitskog programa, u Duboštici nema.

Po mnogo čemu Duboštica je jedinstvena u BiH. Čak ni nedjeljnu misu povratnici u to selo nemaju. Zbog velike udaljenosti od Vareša svećenici misu u mjesnoj kapelici služe subotom.

Uz sve navedene, problem povratnika u Dubošticu je i nedostatak posla. U selu je samo troje stalno uposlenih. Rade u vareškoj šumariji koja kažu povratnici nemilice iskorištava šumsko bogatstvo i put do sela, a odbija zaposliti radno sposobne hrvatske povratnike. Inače, put do Duboštice zbog iskorištavanja ruda kroma i željeza izgradila je još Austrougarska, a samo jedanput nakon proteklog rata popravila jedna norveška humanitarna organizacija. Stranci su kažu povratnici uvijek imali više razumijevanja za njih od domaćih predstavnika vlasti koji u Dubošticu ne navraćaju skoro nikad. Pa čak ni pred izbore.

TV KISS